Glavno jelo,  Žlice

Tko se boji poriluka još? 👻

U povijesti je zabilježen kao najmilije jelo cara Nerona, koji ga je svakodnevno jeo kako bi imao lijep glas, a raspisao je i obavezu Rimljanima da ga jedu jednom mjesečno kako bi bolje zvučali. 🤪 U narodnoj medicini postoji mnoštvo recepata za izradu “lijekova” od poriluka, ono što je sigurno i znanstveno dokazano je da je dobar izvor vitamina C i B6, folne kiseline, mangana i željeza. Najbolje je zeleni dio jesti svježe u salatama jer je on ujedno i najbogatiji nutrijentima.
Poznajem mnoštvo ljudi koji kao klinci nisu mogli podnjeti miris, a ni okus poriluka. Ja sam bila predvodnik grupe “poriluk je bljak” i onda se kroz godine nešto promijenilo 😬 Poriluk ne izbjegavam, štoviše, pokušavam ga što više kombinirati s ostalim namirnicama jer mi je njegova aromatičnost zanimljiva. Nedavno me nekadašnja cimerica pitala za recept, a sve stavljam otprilike i malo sam zaboravila količine ( nedavno, nekadašnja 😃). Sada sam savijaču pripremala ponovno i sve zapisala. Moram napomenuti, ovo je jelo koje je iznimno ukusno i jako se brzo pojede, pa ako vas je “puna kuća” udvostručite ili utrostručite mjeru, pogotovo ako očekujete goste. Nitko ne želi ostati gladan 😎

Sastojci za 5 savijača:

♦ 400 grama kuhanog slanutka
♦ 2 cijela poriluka
♦ 400 ml pasirane rajčice
♦ 7-8-9 režnjeva češnjaka
♦ puno papra
♦ malo soli
♦ možda žličica šećera ukoliko bude prekiselo od rajčice
♦ 5 debelih kora za savijače bez jaja
♦ maslinovo ulje

Postupak:
Oprani i na kolutiće narezani poriluk stavimo na malo maslinova ulja, kada ispari voda, dodamo slanutak, češnjak i pasiranu rajčicu i kratko prodinstamo da se okusi spoje. Dosta popaprimo jer papar daje posebnu notu ovom jelu. Svaku koru namastimo maslinovim uljem i slažemo nadjev, pečemo na 180 stupnjeva dok kore ne dobiju boju, otprilike 20-tak minuta do pola sata. Znam da nisam precizna, ali svaka pećnica je drugačija, upoznajte svoju 🧐